Erasmus iskustva iz godine u godinu potvrđuju koliko su mobilnosti vrijedne i nezaboravne. Sva dosadašnja iskustva bila su iznimno pozitivna – osim stručnih znanja i vještina koje se neposredno usvajaju, Erasmus donosi i priliku za upoznavanje novih kolega, različitih kultura, običaja i gastronomije.
Upravo ta razmjena iskustava obogaćuje osobni i profesionalni razvoj na poseban način. Posljednje Erasmus iskustvo bilo je gostovanje na ENCG-Tanger (National School of Management – Tangier), koje je još jednom pokazalo koliko međunarodna suradnja može biti inspirativna, vedra i poticajna.

Javljam se iz Valencije gdje odrađujem stručnu praksu u IDA nogometnoj akademiji. Trenutno radim na organizaciji Easter Cupa na koji dolazi više od 50 ekipa iz cijelog svijeta. Osim toga, zadužena sam za koordinaciju svih short term ekipa koje dolaze u našu akademiju te uz to radim i onaj malo „dosadniji“ dio organizacije online.
Prošle godine sam mogla završiti petu godinu te se zaposliti negdje u Hrvatskoj. Iskreno, bilo me strah diplomirati jer se nikako nisam vidjela u Međimurju, vjerojatno ni u Hrvatskoj, a nisam znala što dalje. Svi znamo da ponuda poslova kod nas nije idealna i znam da ne bih bila sretna radeći neki „običan“ posao. Nakon mnogo stresnih dana, odlučila sam produžiti zadnju godinu faksa te sam istražila sve moguće opcije da sebi stvorim neki novi put.
Preko Erasmus+ programa već sam studirala u Portugalu, koji mi je samo potvrdio da imamo toliko toga više za doživjeti i naučiti nego što bismo imali da ostanemo u mjestu gdje već sve znamo (iako ne kažem da za neke i to nije super odluka). Moja praksa nije obavezna, no Erasmus+ nudi opciju za vas koji želite “nešto više” da i nakon završenih svih ispita i prakse u Hrvatskoj odete van i steknete novo iskustvo. Praksu sam našla na LinkedInu, koji je u poslovnom svijetu izuzetno bitan. Uz potporu programa i nešto prije obavljenih studentskih poslova mogu lagodno uživati u svim izvanposlovnim aktivnostima u prekrasnoj Valenciji.
Ne znam što će biti nakon što se praksa završi, no sigurna sam da se s tim otvaraju barem jedna nova vrata. Erasmus je izuzetna prilika, no ponekad kao da ga svi prikazuju kao savršenog. Nije, trenutno se i sama borim s psihičkim izazovima, no barem mi se to događa na +25 stupnjeva s pogledom na palme i papige.
MEV nudi super podlogu te, kako me moj omiljeni profesor naučio, naše oruđe je znanje i snalažljivost. Ako ih zaista želite čuti, mogu vam promijeniti život na neki neobičan način. No one prave prilike i dalje stvaramo sami. Tako da za sve vas željne i malo drukčijeg života predlažem da isprobate Erasmus+. Ako ništa drugo, vrijeme na Erasmusu leti pa ćete se brzo vratiti poznatom.

U sklopu Erasmus+ programa mobilnosti, boravio sam na Sveučilištu u Madeiri (Visoka škola za tehnologiju i menadžment Funchal). Uz mentorstvo prof. dr. sc. Eduarda Leitea i sudjelovanje kolegice Mirjane Trstenjak, boravak je iskorišten za održavanje nastave te jačanje suradnje između naših institucija.

Ovo iskustvo pruža izravan uvid u rad europskih visokih učilišta i predstavlja izvrsnu platformu za usavršavanje engleskog jezika u profesionalnom okruženju.

Preporuka kolegama i studentima: Svakako iskoristite prilike koje nudi Erasmus+ program. Razmjena znanja na međunarodnoj razini i stjecanje globalne prakse neprocjenjivi su za osobni i profesionalni razvoj.

My Erasmus experience in Čakovec was my first time abroad and also the first time I had to speak English every day. At first it was a bit challenging, but it quickly became one of the best experiences of my life. I feel lucky that I had this experience in Croatia because everyone was very kind and welcoming. The students who helped us and the professors at the university made it much easier to adapt to a new environment.

One of the best parts of Erasmus was traveling and discovering new cultures. I visited many places, met people from different countries, and improved my English a lot. This experience also helped me gain confidence and create unforgettable memories.

This was the best experience of my university life, and I'm thinking of doing a master's degree so I can relive it. Also, the professors in charge of the Erasmus program were very helpful. Academically, my English was at A2 level when I first arrived, but thanks to the program, it improved to B2. Lucia was also very supportive and organized a few fun activities.

My name is Carson Ndanya and I come from Kenya. When I first decided to join Croatia for my further studies, I didn't know what to expect. When I joined MEV in Čakovec, I had to move in alone far from my family which was quite difficult. My study in Croatia also expanded my experiences. I got to learn how Europeans, particularly Croatians, value their culture, how they practice it and how they make Croatia one of the best places to be. I was able to interact freely with most of the people I encountered with because they were very friendly and very welcoming. Throughout my stay I made plenty of friends who made my stay in Croatia very easy and enjoyable. Through the Erasmus programme, I was assigned to my 'buddy' , Ivana Okreša, who helped me and guided me, taught me about the Croatian culture, gave me survival tips that were useful and ensured I didn't face any challenges as I studied. I would like to give special thanks to her, my classmates and the wonderful staff at MEV for helping me while I pursued my Computer Science studies . They helped me stay updated with school work, exams and gave me tours around the city. Through Ivana and my classmates, I was able to improve my language skills and we'd even communicate slightly in Croatian together. As a foreigner, student life is definitely not easy. The complete change of environment has a major impact on studies and social life. Interacting with people and participating in various events and cultural activities of Čakovec made me feel like part of the community. The culture is very interesting and amusing. My favourite memory was touring the Museum of Čakovec. Seeing the heritage that the city preserves and cherishes made me realize how it means to them and the value it holds to the hearts of the people. I also enjoyed playing football with my friends and playing in the UniSport tournament for the school. The greatest challenge I had to face was learning the language. Since English is not widely spoken, communication was a little bit difficult at some places. I pushed myself to try and learn some of the basics of the Croatian language by enrolling to different language schools both online and physical. This helped me a lot as I started communicating more in the language and I could understand conversations now. My colleagues in school and friends at home helped me polish my speeches and pronunciations. By the time I left Croatia, my skills had improved. My study in Croatia was awesome and I would choose there again for any further studies. Thank you.

Naš put prema odredištu je krenuo zapravo iznenađujuće dobro, putovanje busom trajalo je otprilike 17 sati. Prošli smo kroz Beč, Bratislavu, Katowice i na kraju došli na naše odredište, Wroclaw, smješten na jugozapadu Poljske. Grad je predivan, okruženje je bilo živo i dinamično no nismo ni mogli naslutiti što nas sve čeka. Dolaskom u grad samo smo htjeli otići u svoj stan i odmoriti se nakon dugog putovanja, no tu je došlo do prve ozbiljne prepreke. Stan koji smo rezervirali putem stranice zapravo nije bio stan u koji smo došli. Stan je bio na 5. katu i nije ispunio očekivanja koja smo imali, ukratko, nije bio stan u kojem mogu živjeti 4 studenta. Sljedeća 2 sata razmišljali smo što sve možemo napraviti, zvali smo svaku osobu i javljali se na svaki oglas koji je nudio stan i nažalost nismo mogli ništa pronaći. Odlučili smo prespavati u hostelu i ujutro pokušati ponovno. Na našu sreću ujutro smo pronašli jedan apartman preko Airbnba koji je nudio 50% popusta na dugoročnu rezervaciju i uspjeli smo rezervirati apartman do 25.06. koji je prostraniji i bliži stanu.

Zatim je krenulo upoznavanje sa drugim studentima i profesorima na faksu, studenti su ovdje opušteniji, prijateljski raspoloženi. Predavanja slušamo na engleskom jeziku pa smo tako u grupi sa ostalim Erasmus studentima iz Španjolske, Portugala, Turske pa čak i ostali studenti iz Hrvatske. Osim studenata sa Erasmus programa upoznale smo neke od stranih studenata koji su došli iz Lebanona, Azerbejdžana pa čak i Rwuande. Brzo smo se sprijateljili i izmjenili kontakte, profesori su veoma pristupačni i spremni na pomoć 24/7. Profesorica nam je pomogla složiti studentske kartice s kojima imamo popuste sve do 50% na sve javne prijevoze unutar Poljske. Dobili smo preporuke za domaća lokalna mjesta koja su poznati parkovi prirode. Sve u swemu, provibitni dojmovi su odlični, od fakulteta, kolega, profesora i zemlje općenito. Biti će ovo jedno od najzanimljivijih iskustava koje smo prošli do sada. Već sada razmatramo opcije za odlazak na sljedeći Erasmus program i ovim putem preporučujemo svim studentima koji razmišljaju o ovom načinu studiranja, a nedostaje im hrabrosti, da stisnu zube i iskoriste ovu priliku koja im se pruža, jer je ovo definitivno najbolje iskustvo za rast, osobni razvoj i prilika da prebrodiš strahove. Ovo je još uvijek samo početak naše avanture, još uvijek se prilagođavamo na grad, ritam, ljude oko nas, no znamo da su to stvari koje su neophodne kako bi kasnije uspjeli kao ljudi i kao budući akademski građani.

Sudjelovanje na BIP-u u Rigi bilo je jedno od onih iskustava koje ću dugo pamtiti. Tih pet dana na Erasmus programu provela sam s curama s faksa, a upravo mi je to bilo posebno vrijedno jer sam se s ljudima s kojima inače studiram imala priliku upoznati na jedan drugačiji, opušteniji način. Osim što smo zajedno sudjelovale u akademskim aktivnostima i kratko "studirale" u novom okruženju, imale smo priliku istražiti i sam grad, upoznati njegovu kulturu i način života. Boravak u stranoj državi donio je i nove izazove kao što je snalaženje u novoj sredini, komunikaciju na stranom jeziku i prilagodbu drugačijem ritmu svakodnevice, ali upravo su ti trenuci doprinijeli osobnom razvoju i osjećaju samostalnosti.

Jedno od posebno zanimljivih iskustava bilo je kada smo samostalno sudjelovale na njihovom studentskom druženju "Večer Indije". Tamo smo imale priliku isprobati njihovu tradicionalnu hranu, upoznati dio indijske kulture te naučiti i zaplesati njihov tradicionalni ples, što je cijeloj večeri dalo posebno veselu i opuštenu atmosferu. 

Upravo su takvi spontani trenuci i nova poznanstva iskustvo učinili još bogatijim. Riga nam je tako ostala u sjećanju ne samo kao mjesto u kojem smo nekoliko dana studirale, nego i kao grad u kojem smo stvorile lijepe uspomene i dodatno se povezale.

Na svom drugom Erasmus iskustvu boravila sam na Madeiri, portugalskom otoku poznatom po prekrasnoj prirodi. Tijekom boravka istražila sam mnoga mjesta, među kojima su Funchal, Santana, Porto Moniz i Ponta de São Lourenço. Posebno mi je ostala u sjećanju šuma Fanal, poznata po starim lovorovim stablima neobičnih, zakrivljenih oblika od kojih su neka stara i do 800 godina.

Imala sam priliku isprobati i brojne aktivnosti. Ronila sam s bocama na kisik, išla na canyoning, surfala te igrala padel i paintball. Slobodno vrijeme često smo provodili družeći se na plaži gdje smo organizirali piknike i roštiljanja, a često smo išli i na planinarenja te kampiranja. Velik dio tih aktivnosti organizirao je Diogo Pestana iz organizacije Uncover Madeira, zahvaljujući kojem smo imali priliku doživjeti otok na poseban način i osjećati se kao kod kuće.

Osim istraživanja otoka, imala sam i vrlo pozitivno iskustvo na fakultetu. Sve kolegije uspješno sam položila putem kolokvija i grupnih radova, a tijekom boravka na Madeiri napisala sam i svoj završni rad.

Cijelo iskustvo dodatno su upotpunili studenti koje sam upoznala, a posebno Erasmus kolegica iz Budimpešte s kojom sam ostala u bliskom kontaktu te se i danas međusobno posjećujemo.

Što uopće reći o Erasmusu? Kako jedno putovanje i sve osjećaje koje smo tamo doživjeli svesti u jedan članak? Ako bih morala Erasmus svesti u jednu suvislu rečenicu, onda bi to svakako bila ova: „Suze ti krenu na oči kada znaš da projekt završava i da se moraš vratiti doma.“ Sigurno ste već puno puta čuli kako je Erasmus super, divan i krasan. Sigurno ste čuli ljude kako govore: „To moraš probati!“ Ali vjerujte mi – to uistinu jest tako. Sudjelovala sam već u nekoliko Erasmus BIP projekata. Svaki je bio bolji od prethodnog. Ako bih morala izdvojiti jedan, to bi svakako bilo moje putovanje u Španjolsku – u Burgos. Uistinu nezaboravno iskustvo.

Sigurno znate da Erasmus projekt omogućava financijska sredstva za sudjelovanje u samom projektu. No Erasmus vam daje puno više od toga. Daje vam priliku da upoznate nove ljude i da shvatite koliko je zapravo malo vremena potrebno da se „zaljubite“ u nečiju osobnost, čak i ako ta osoba dolazi s drugog kontinenta. Daje vam šansu da shvatite koliko brzo stranci mogu postati ljudi koji vam nedostaju kada se vratite kući.

Daje vam priliku da shvatite koliko se ponekad teško snaći u novom prostoru i koliko ste zapravo „nesposobni“ za orijentaciju sve dok vas se ne „baci u vatru“ pa znate da morate. Daje vam priliku da naučite kako postati samostalni u zemlji o kojoj prije toga niste znali gotovo ništa. Daje vam priliku da vidite palače kakve ste prije gledali samo u filmovima. Daje vam šansu da naučite koliko je lijepo kada vas netko razumije, čak i kada ne govorite isti jezik. Daje vam priliku da shvatite koliko hrabri možete biti kada se nađete tisućama kilometara od doma. Daje vam šansu da upoznate dijelove sebe za koje niste ni znali da postoje. Na kraju, Erasmus vam daje priliku da stvorite uspomene koje ćete pamtiti cijeli život. Jednoga dana, u starosti, upravo ćete se po tim uspomenama sjećati svog studentskog života.

Od mog projekta u Španjolskoj prošlo je već više od godinu dana. Svoje Erasmus iskustvo nećete pamtiti po imenu najpoznatije katedrale ili po imenu glavnog trga. Pamtit ćete ga po smijehu i veselju. Ako mene pitate čega se sjećam s putovanja u Burgos, to bi bilo ovo.

Pamtit ću svoju malu „nesreću“ u kojoj sam kofer od 20 kilograma nosila po cijelom Madridu jer su mi popucali svi kotačići. Sjećam se i policajca koji se na španjolskom derao na mene jer sam se na vrlo prometnom pješačkom prijelazu, od muke, sjela na kofer jer ga više nisam mogla nositi. Imao je crnu kovrčavu kosu koju je skoro pojeo tijekom tog deranja na mene. Urlali smo od smijeha. 

Osim toga, sjećat ću se i nošenja tog istog kofera na šesti kat zgrade bez lifta, na više od 25 stupnjeva i s tri majice na sebi. Fun fact – kada sam napokon, na jedvite jade, stigla na šesti kat, shvatile smo da smo zapravo ušle u krivu zgradu. Pretpostavljate da sam cijelu tu avanturu morala ponoviti u drugoj zgradi. Nakon toga je, naravno, uslijedio mali živčani slom.

Sjećat ću se i karnevala na kojem smo imali priliku sudjelovati. Naime, taman kada smo mi dolazili u Burgos, ondje se održavao njihov karneval (nešto poput naših maškara) i to je tamo događanje godine. I vjerujte mi, zaista jest događanje godine.

Na tom sam karnevalu prvi put vidjela nešto što me potpuno iznenadilo: svi plešu. Ali baš svi. Od djece do ljudi starijih od 70 godina. I to latinoameričke plesove. Bila sam potpuno oduševljena. Čak bi rekla i frapirana.

Španjolsku ću pamtiti i po njihovim brijegima i po nedostatku daha dok smo se po njima penjali više od 30 puta na dan. Mislim da je pola nas zbog toga smršavjelo barem tri kilograma.

Španjolsku ću pamtiti i po vrlo dobrim ljudima. Na putu prema Burgosu, na željezničkom kolodvoru, upoznala sam jednu gospođu koju nikada neću zaboraviti. Bila sam jako žedna, ali nisam imala sitnih kovanica, a aparat za kartice bio je u kvaru. Ta divna gospođa prišla mi je jer je vidjela da imam problem. Engleski uopće nije znala, ali smo se nekako uspjele sporazumjeti. Izvadila je novčanik i sama mi kupila vodu. Novac nije htjela uzeti. Nakon moje velike zahvale samo se nasmijala i rekla nešto u stilu: „Ah, no problemo, mi amor.“ Mala gesta, ali za mene izuzetno značajna.

Svakako moram spomenuti i naše prijatelje Poljake koji su također sudjelovali u projektu. Bez njih naš boravak u Burgosu ne bi bio takav kakav je bio. Zapravo su ljudi ti koji naš pogled na neku zemlju često čine onakvim kakav imamo. Zbog njih smo imali neprespavane noći, puno smijeha i bezbroj dogodovština.

Kao što vidite, kada se sjetim Španjolske, ne pomislim prvo na kraljevsku palaču u Madridu, nego na emocije i osjećaje koje sam tamo stekla. I vjerujte mi, oni su najvrjedniji dio samog Erasmusa. Teško je jedno veliko iskustvo puno emocija svesti u nekoliko odlomaka, ali jedno mogu reći sa sigurnošću – vrijedilo je svake sekunde.

Erasmus nije putovanje koje pamtiš po mjestima. Pamtiš ga po ljudima, smijehu i osjećaju da si na kratko živio neki drugi život. Na Erasmusu shvatiš da je svijet puno manji nego što misliš, a ljudi puno sličniji nego što si ikada mogao zamisliti. Na koncu shvatiš kako neke uspomene ostanu u koferu, a neke zauvijek ostanu u srcu.

Tko zna, možda bez Erasmusa nikada ne bih vidjela Španjolsku. Upoznala sam jednu divnu zemlju i potajno se nadam da ćemo se Španjolska i ja jednog dana ponovno sresti.